GRADITELJI

Te davne 1813. piše povijest da je kiša padala noć i dan, danima, tjednima. Uništila ionako siromašne usjeve. Nikad sit narod bio je još gladniji.

Te davne 1813. započeli naši preci na mjestu stare Moravečke crkve graditi novi, veći dom Božji.

Ni strojeva, ni gotovog materijala samo jednostavni čvrsti kamen iz Gore, cigla rukom rađena, spajana s blatom , gašenim vapnom i žuljevite kmetske ruke.

Radeći od jutra do večeri, od sredine te 1813. pa do jeseni 1814. sazidali Crkvu na

čvrstoj stijeni, na čvrstoj vjeri.

Ne piše nigdje jeli Papa Pio VII čuo za Moravečku župu koja se tada prostirala od Laza do Bedenice i od Globočeca do ceste Zelina Varaždin ali piše da je Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec u tim gladnim godinama forintima kupio heljdu, proso i kukuruz da narod ne bude gladan.

Našim graditeljima, župnicima, župljanima koji ostaviše nama u zavjet čvrstu vjeru svjedočimo da nisu sazdali kulu u pijesku nego Crkvu na čvrstoj stijeni.

..............AVE MARIA...................

Čim je stigao u župu 1848. velečasni Gustav plemeniti Baraboš vidjevši kako, zbog siromaštva seoska djeca ne idu u kotarsku školu organizira nastavu u župnom dvoru. Prvo sam a onda i zaposli učitelje pa sve do 1872. dok se nije kupila školska zgrada u Omilju. Znao je velečasni jedinu istinu te poučavao neuki narod, da su naša djeca  Božja djeca i sve što činimo njima činimo Bogu a i selo bez škole je mrtvo selo.

..............DIN DON DIN DON...............

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo ... ori se budnica Ljudevita Gaja. Ilirci se okupljaju, čuva se hrvatska riječ .... A Moravčka crkva čuva spomen na posljednje počivalište ilirca Opata Ivana Krizmanića. Našao je on smiraj u prekrasnom Omilju. Pišu knjige da su ga posjećivali svi osnivači Danice Ilirske a i znameniti Stanko Vraz.

Svim našim predcima koji nam u zalog ostaviše da čuvamo domovinu Hrvatsku i hrvatsku riječ.

.............SRETNA SIGURNOST.............

Ova crkva nije velebna građevina sazdana od skupocjenog mramora, ovo nije riznica vrijednih umjetničkih slika ovdje se nisu krstili kraljevi, nisu. Ovo je skromno zdanje s puno krštenika. Jednog takvog i danas slavimo, njegove pjesme pjevamo ....

Karlo, Milivoj, Ivan, Franjo, Ladislav, Dragutin plemeniti Domjanić ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha svetoga.

...................SUNCU PROSTI SVAKA ROŽA............................

Ogenj, ogenj 

Hiža gori

Pomozete

Joj kakva sam bogica postala, hiža mi je zgorela ..o Bože zakaj sem tak jadna.

1931. Velečasni Aurel Jambrešćak na župi je dvadesetak godina. Vidjevši kako vatra guta i ono malo što su seljaci imali, s učiteljem Rihterom i mještanima iz obitelji Strugar, Kunjko, Budor osnuju vatrogasno društvo.

 Danas od nekadašnjih kanti koje su prvo kupili za gašenje požara postali društvo koje bdije nad nama, našim životima i našom imovinom. Vatru gasi, brata spasi.

..............TIŠINA - TRUBA...................

Vjera u Boga, A Hrvatska sloga?. Prolazili ovim krajevima vojske. Prolazile ideologije. Prolazili a naša vjera je ostala. Kristov vojnik nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac branio se na sudu.

„Tvrdite da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati, a danas je vaša nauka to, da on uopće nije postojao! Krist je temelj kršćanstva. Naređujete, to je vaša službena nauka, da je čovjek postao od majmuna! Ako imade tko tu ambiciju, neka mu bude!

.................IDI KAŽI CIJELOM SVIJETU.....................

Župnik:   Danas ćemo govoriti o smrtnim grijesima

Djeca:     Velečasni, velečasni

Župnik; Što je bilo?

Martica:     Marica je jako žalosna!

Župnik:      No što je Marice zašto si žalosna?

Marica:      Mi smo siromaki i mamica mora iti                   delati daleke, daleke vu Nemačku.

Neimaština. Mali čovjek opet je gladan. Nema za djecu nema za starce nema za sebe. Mali ljudi izgubljeni u velikom svijetu otišli trbuhom za kruhom. Uzdali se u

Presveto Trojstvo, molili da im očuva obitelj i dom. 

....................MILOSTI JE ČAS....................

Ulomak iz propovijedi kardinala Franje Kuharića, Petrinja 1991. 

- Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!"

Presveto Trojstvo tebi se zahvaljujemo i slavimo te što si sačuvao živote dragovoljaca i branitelja iz naše župe. Molimo za sve poginule i nestale.

..................TO JE MOJA ZEMLJA.................

Stoljetni san da nam Majčica Božja Bistrička kojoj se rado utječemo i molimo bude bliža - ostvario se 1998.

Živa je još slika velečasnog Matije Dudukovića koji se penje, otvara škriputav vrata propovjedaonice i kaže; Dragi moji župljani donosim vam radosnu vijest, dolazi Papa Ivan Pavao drugi u naš kraj. Dolazi na Mariju Bistricu proglasiti blaženikom Alojzija Stepinca.

Shvativši veličinu trenutka troje nam znanih Moravčana s velečasnim Matekom odnijeli velečasnom Lovri Cindoriju voditelju svetišta Majke Božje Bistričke povijesnu darovnicu na kojoj piše; Koliko treba uzmite od moje zemlje za cestu. Potpisali su to i zagorci i prigorci. I tako sagradiše cestu koja nas spaja.

...................MARIO SLATKO IME.....................

Velečasni Matek oprostio se od nas na svoj poseban način. Popevke sam slagal i ružice bral i svu svoju mladost sem vami ja dal A vi se ne bojte dolazi vam mladi svećenik. Čujem da dobro propovijeda, igra nogomet i svira gitaru.

 Novi župnik naš velečasni Tugomil svojom skromnošću ali čvrstinom dozove u crkvene klupe mlade i srednju generaciju. Biblijske večeri, zajednička druženja i „Tko pjeva, dvostruko moli!“

......................................O LJUBAVI JA PJEVAM....................................

Prije tri godine upalilo se novo svijetlo, svjetlo obnove. Župnik Marijan kao što na Uskrs pali svijeću a mi jedni od drugih, tako je zajedno s crkvenim odbornicima krenuo da naša vremenom narušena crkva zasja novim sjajem. I sjaji.

Vraćamo li se na početak.

2014. Pisati će povijest da je kiša padala. Poplavila susjede. Narodi gladuju. Nove Kuge ubijaju ljude. Države bankrotiraju. Vjere ratuju. Ljudi bez posla na rubu ... bogati imaju - za sebe - a mi; Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu.

Ove 2014. pisat će povijest da su župljani male Moravečke župe obnovili 200 godina staru crkvu. 

 Neka i piše da se u ovoj župi u vjeri rađa i umire zadnjih 680 godina.

Neka piše da pokraj Crkve u malu školu još uvijek idu djeca.

Neka piše da čuvamo svoju vjeru, svoj jezik i svoju tradiciju.

Neka netko i zapiše da naš crkveni sat možda i ne ide kako treba, ponekad kasni ili stane - ali mi znamo kojim putem uvijek treba poći.

O dušo kršćanska, svim denes šetuj, ter ovde z veseljem, ti Trojstvo poštuj. O dičeno Trojstvo, grješnikom pomoć mi tebi smo došli skaži nam svu moć.

........................O DIČENO TROJSTVO......................

Autor teksta i redatelj igrokaza:

Lovorka Galić

GRADITELJI (igrokaz) - povijesna priča povodom svečanosti obilježavanja 200-te godišnjice "nove" crkve koja je sagrađena na temeljima predhodne manje crkve, nažalost, o tome nema dovoljno pisanih trgova. 

Kroz priču, igru, pjesmu autorica/redateljica nam je podastrla niz povjesnih činjenica našeg kraja, a ovako u radosti i veselju one se lakše i pamte. 

I neka je sve to zapisano za buduće generacije...  

Lovorka, hvala ti!