U nedelju, 21. rujna
2014. godine kao župljani župe Presvetog Trojstva – Moravče imali smo velikog
razloga za svečanost.
Slavila se 200-ta
godišnjica posvećenja župne crkve i 680-ta godišnjica prvog pisanog traga o
župi, koja se tada prostirala na puno većem području, od Laza do Bedenice, te od Globočeca pa do
ceste Zelina – Varaždin, a iz nje su
nastale nove župe.
Misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, u suslavlju sa župnikom domaćinom Marjanom Gradinšćakom misnom slavlju bili su nazočni svećenici:
Hinko Goričanec, župnik iz Blaškovca;
Mario Migles, župnik iz Sesveta;
Dragutin Toplak, župnik iz Donje Zeline;
Mijo Posavec kapelan iz Svetog Ivana Zeline;
Franjo Matoic, župnik u riječkoj nadbiskupiji i naš adamovčan;
Marko Vuković, tajnik Kardinala;
mons. Tugomil Radiček, kanonik sisački i prethodni župnik naše župe i drugi .
Svečanosti su se odazvali i predstavnici državnih
vlasti:
Stjepan
Kožić, župan Zagrebačke županije i naš župljanin;
Milan
Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba;
Hrvoje
Košćec, gradonačelnik Grada Sveti Ivan Zelina;
Ante
Plazonić, vječnik Skupštine Grada Zagreba;
Marijan
Tomurad, predsjednik viječa gradskih četvrti Sesvete;
Dražen
Markota, podpredsjednik viječa gradskih
četvrti Sesvete;
Draženko
Pandek, saborski zastupnik;
Davor
Bernardić, saborski zastupnik i podpredsjednik Skupštine Grada Zagreba;
te drugi visoki
gosti i kreatori javnih politika.
Udruge i društva
s područja naše župe bez čijeg truda i zalaganja, organizacija i provedba ove važne
svečanosti nebi bila izvediva:
Dobrovoljno
vatrogasno društvo (DVD) Moravče ;
DVD
Adamovec;
Lovačko
društvo „Fazan“ Belovar – Moravče;
Lovačko
društvo „Srndać“ Bertovina, Drenova;
Moto
klub Prigorje;
Predstavnici
144. brigade HV – Sesvete;
te članovi KUD
Dragutin Domjanić, Adamovec, uključujuć sve dobne skupine i sve sekcije
društva.
U pozdravnom govoru župnik Marjan Gradinšćak čestitao je kardinalu Bozaniću 25. obljetnicu biskupstva i naglasio kako o dvostrukoj župnoj obljetnici čitava zajednica svojim doprinosom pokazuje kako opće dobro staviti ispred sitnih interesa.
„Poštovani Uzorite
nadbiskupe, gospodine Josipe Bozanić, izuzetna mi je čast što Vas mogu
pozdraviti u ime svih župljana župe Presvetog Trojstva Moravče, u ime vijećnika
župnog pastoralnog vijeća, u ime Župnog ekonomskog vijeća, u ime mladih ove
župe, te u svoje osobno ime i zaželjeti Vam srdačnu dobrodošlicu u naš
prigorski kraj i našu župnu Crkvu.
Ljetujući i animirajući mlade u domu Svetog
Martina na Malom Lošinju uvijek me veselila vijest da nam dolazite. Premda je u
meni kao glavnoj animatorici vladao strah, nestrpljivost, ali i uzbuđenje,
upoznala sam Vas kao dragog, otvorenog i jednostavnog čovjeka. Svaki naš
boravak s Vama bio je meni i drugim mladima jedinstvena prilika upoznati Vas
bolje u svjetlu vjere kao našeg duhovnog nadpastira.
Svoj pozdrav
započinjem ovim osobnim osjećajima jer sam uvijek radosno prenosila doživljaje
susreta s Vama i svojoj obitelji i mladima i svojim župljanima. Svaki taj
susret u meni je budio nadu da ću Vas jednom vidjeti i ovdje u svojem rodnom
kraju, u svojoj župi. Sada osjećam onu istu radost s Malog Lošinja, ali i veću
jer ste ovdje s nama na ovaj nama važan spomen 200.–te godine posvete župne
crkvei spomena 680. godina od prvog pisanog spomena Župe Moravče.
Rijetko se koja župa
može podićiti ovim dugim godinama koje su iza nas. Kroz te godine kroz župu je
prošlo mnogo župljana, ali kako ni jedna župa ne može bez duhovnog pastira,
tako su generacije svećenika ostavile trag na ovoj živoj Crkvi. Od svećenika
kojih nisam imala prilike upoznati do blagopokojnog velečasnog Matije
Dudukovića uz kojeg me vežu prve uspomene i prvi koraci u vjeri, do velečasnog
Tugomila Radičeka uz kojeg sam odrasla u vjeri i postala aktivniji vjernik laik
u nadbiskupiji, do ovdje prisutnog velečasnog Marjana Gradinščaka koji uz kojeg
sam postala aktivni vjernik laik u svojoj župi.
Ni ovu župu nije
mimoišla povijest u ružnim ratnim događanjima. Nije ju mimolišlo ni
teritorijalno smanjivanje, jer su osnovane nove župe u našoj okolici, pa se dio
sela koji su nam pripadali postali dijelom drugih župa, ali vjera i Kristovo
svjetlo nastavilo je svjetliti u ovoj župi.
Iz svog obiteljskog doma nosim ljubav prema
svojoj domovini, svome kraju i župi i nosim vjeru u Trojedinoga Boga. Vjeru za
koju sam svjedok da je u ovoj župi kroz godine saživjela drugačijim duhom.
Ljudi su se promjenili, promjenili su stav prema crkvi i crkvenoj hijerarhiji.
Stoga je ovo važan dan, kako za mene tako i za cijelu župnu zajednicu jer nakon
onih ružnih događanja koja su se dogodila pred ovom crkvom, ponovno je s nama
nadbiskup i premda se ponovno nalaze pojedinci koji bi željeli razdovijiti naše
zajedništvo, ovim danom ne želimo promjeniti prošlost jer to ne možemo, već želimo pokazati da i
pred tim iskušenjima ostajemo zajedno u vjeri i da smo otvoreni i radosni, a
prije svega počašćeni što ste danas s nama ovdje.
U ovom malom prekrsnom kutku svemira gdje se nalazi moj dom, gdje
živim u kući svojih predaka, radujem se što Vas mogu na kraju pozdraviti kao
dijete ovoga kraja, da se lijepo osjećate u našoj sredini, da poželite opet
doći! Srdačno Vas stoga pozdravljam jezikom svojih predaka: Dobro mi došel
prijatelj, vu stari prigorski dom, budi kak doma pri vlastite hiže pri
prijatelju si svoj.“
„Gradnja crkve Presvetog Trojstva započela je 1813., a dovršena je u jesen 1814. Napravljena je od kamene iz Gore, a cigla rukom rađena, spajana s blatom i gašenim vapnom. Župa se tada prostirala od Laza do Bedenice i od Globočeca do ceste Zelina-Varaždin. Župnik Gustav Barababoš sredinom 19. stoljeća je opismenjavao vjernike Moravča do 1872. kada je osnovana škola. Ilirski preporod zahvatio je i moravečki kraj, a župna crkva čuva spomen na posljednje počivalište ilirca opata Ivana Krizmanića. Stanovnici Moravča prošli su kao i cijela Hrvatska kroz različite ideologije i ratna stradanja, dočekali samostalnost, a 1998. i cestu koja ih povezuje sa Svetištem Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Ususret ovogodišnjim obljetnicama župna crkva je potpuno obnovljena.“
I ak smo koga i kaj
zabili spomenuti v ovoj našoj kratkoj kroniki, naj nam ne zeme za zlo, samo
ovak skupa moremo napraviti puno dobroga za naš prekrasni kraj, za našu i
domjanićevu dolinu.
Do idučeg "posta" pozdravljaju vas "Čuvari baštine", kroničari, članice i članovi KUD-a Dragutin Domjanić, Adamovec, društva koje je osnovano1974. godine, ove godine obilježava 40 godina nastanka :)
Nema komentara:
Objavi komentar